
Svoju prvu dvodnevnu akciju u ovoj godini PD ,,Kablar,, izvelo je 21. i 22. maja usponom na Borske planine - Veliki Krš i Stol, i obilaskom nekoliko izletišta i turističkih lokacija
SUBOTA U Bor smo stigli po planu u 9 00, gde su nas dočekali naši domaćini. Prvo odlazimo na napušteni površinski kop, po rečima domaćina drugi po veličini u svetu. Tu nam inženjer iz RTB Bor pruža osnovne informacije o istorijatu i tehnologiji proizvodnje bakra i plemenitih metala, kao i o trenutnoj situaciji i perspektivi ovog kombinata. Pojedini prizori su kao sa neke druge planete.
Zatim se vozimo do mesta Cepe (739 m.), odakle ćemo izvršiti oba današnja uspona. Prvo sledi uspon na Veliki Krš (1 148 m.), čiji dvadesetak kilometara dug greben izgleda impresivno sa svojih nekoliko vrhova, od kojih dominira Strelnik. Samo je na početku, kroz livade, lagani uspon i posle toga ulaskom u šumu počinje konstantan strmi uspon do vrha. Vremena imamo dovoljno, nema žurbe, i posle dva sata pešačenja na vrh izlaze svi. Zbog oštrih grebenskih stena i izuzetnog vidika čini se kao da smo na mnogo većoj visini. Pogled je toliko lep da ne znate na koju stranu pre da pogledate. Da li na Stol, Deli Jovan, poslednje obronke Karpata sa jedne strane ili sa druge na Kučajske planine, Malinik, Rtanj, grad Bor, Borsko jezero.... Svuda zelenilo i tek ponegde razbacane kuće retkih sela. Greben je sa jedne strane šumovit, dok je sa druge zasečena stena i nikog ne ostavlja ravnodušnim. Ipak, kao mnogo veći izazov, ostaje za neku drugu priliku u nekom drugom sastavu. Učinilo se da će biti jače grmljavine tako da posle doručka i fotografisanja žurimo na polaznu tačku. Kraći odmor kod autobusa i sada počinjemo uspon na na drugu stranu.
Laganom šetnjom stižemo do planinarskog doma Stol (850 m), gde par planinara ostaje da odmara dok ostali polaze na najviši vrh Golog Krša - Golemi Stol (1 155m). Stotine fotografija snimljeno je iz svih mogućih uglova, jer su njegov oblik i lepota zaista upečatljivi. Na jednoj strani greben, kojim penjemo do vrha, a sa druge gotovo vertikalna stena koja je idealna za alpinističke smerove. Visinsku nrazliku od 305 m. i stazu dužine oko 3 km. prelazimo za jedan sat. Vreme se ipak ne kvari i imamo divan pogled na negotinsku ravnicu, u daljini se vidi Dunav, Rumunija... Vraćamo se u planinarski dom istim putem, mada postoji kružna staza gde se obilaze vrhovi Vizak i Mali Stol. U domu posluženje, pa natrag do busa. U nama već poznato dečje odmaralište ,,Savača,, na Borskom jezeru stižemo po planu, tačno u 20 časova, na večeru, pivo i odmor.
NEDELJA Drugi dan zamišljen je kao odmor posle jučerašnjeg napora, dakle izletnički. Posle doručka napuštamo odmaralište i prvo idemo u obilazak jezera. Napušten hotel, sa svojim zatvorenim bazenom, ogromnim salama i holovima podseća na vreme visokog standarda i bezbrižnog života. Ovo impresivno betonsko zdanje doživelo je sudbinu mnogih objekata širom zemlje, i ni na pomolu nema rešenja da mu se, u ovom relativno siromašnom kraju, vrati bar deo starog sjaja.
Zatim odlazimo na Crni vrh (1 403 m.), gde prvo prolazimo pokraj započetog turističkog centra , čija je gradnja prekinuta pre desetak godina. Deo objekata je pokriven i sačuvan od propadanja, deo čeka pokrivač i krovna konstrukcija lagano trune, dok su radovi na nekim objektima prekinuti u fazi zidanja. Kompleks je ogroman, zamišljeno je da zahvata površinu od 210 hektara (u sklopu njega započet je i hotel Hajat). Deluje pomalo avetinjski i samo čuvar (koji ne dozvoljava da uđemo u ograđeni deo) tužno konstatuje da se ne zna da li će i kada radovi biti nastavljeni. Još jedna utopijska ideja, čija je realizacija odnela ogromna sredstva.
Dan je sve topliji tako da odlazimo u Zaječar na kraći odmor i osveženje. Uređena gradska plaža i kupalište na Timoku trebalo bi mnogim gradovima da posluže kao uzor kako to treba uraditi.
Kratka vožnja do arheološkog nalazišta Felix Romuliana i palate rimskog cara Galerija ( III - IV vek nove ere). Posle kraćeg predavanja kustosa obilazimo delove grada koji je čovek sebi sagradio za penzionerske dane. Kada je završeno fotografisanje krećemo do našeg poslednjeg odredišta na ovoj akciji, vrelu Grze. Grza je pritoka reke Crnice, koja protiče kroz Paraćin i uliva se u Veliku Moravu.
Prilaz ne obećava puno, ali kada se obalom reke uputite od prvog jezerceta ka drugom, već se čuje huk vode koji obećava nešto izuzetno i veoma lepo. Pored reke u hladovini drveni stolovi i klupe, i zbog toga je ovo omiljeno izletište za stanovnike Paraćina i okolnih mesta.
Najzad stižemo do samog vrela, gde iz stene voda izvire u velikim mlazevima i, uz najlepše zvuke, u slapovima pada niz kamenitu obalu. Čovek poželi da satima ostane u tom ambijentu, da sluša vodu i da ćuti. Fotoaparati ne prestaju da snimaju, i stalno se čini da nedostaje još jedna fotografija, lepša od svih prethodnih. Ostajemo tri sata (sat duže od planiranog), ručamo, odmaramo i u Čačak stižemo po planu, u 22 sata.
Na ovoj akciji učestvovalo je 20 planinara iz našeg društva, Rada iz Kraljeva i Ljilja i Slavko iz G. Milanovca. Zahvaljujući lepom vremenu i izuzetnoj korektnosti svih učesnika, akcija je izvedena u svemu prema planu uz poštovanje svih planiranih termina. Posebno treba istaći izizetnu gostoljubivost i pažnju naših domaćina iz Bora. Dule Mihailović i Miroslav (Paja) potrudili su se do najsitnijih detalja da nam ovo putovanje dugo ostane u sećanju. Sve vreme našeg boravka obezbedili su snimanje kamerom (naš treći domaćin Petar), svakom su poklonili prospekt sa znamenitostima njihovog kraja, i na kraju su nas ispratili do Paraćina, odakle su se autobusom uveče vratili u Bor.
Voleli bi smo da im bar deo gostoprimstva uzvratimo u našem kraju i na našim planinama, i pozvali smo ih da, kada im se kaže prilika, budu naši gosti sa planinarima iz njihovog društva PD ,, Dubašnica,, iz Zlota. Ovom prilikom takođe se zahvaljujemo gospođi Jasni, predstavniku TO Bor, koja je prvod dana odvojila vreme da nas dočeka i pozdravi. Sve pohvale i našem prevozniku koji nam je na raspolaganje dodelio sjajnog vozača i odlično opremljen bus.
Miroslav Bogdanović