
Uspon na Radočelo započeli smo oko 9 sati sa polazne tačke iz sela Bzovik (1190m.). Učestvovalo je po četvoro planinara iz Kraljeva i Gornjeg Milanovca i 19 planinara iz Čačka. Na kraju, posebna zahvalnost našoj Radi na predlogu staze, trudu i stpljenju.
Miroslav Bogdanović
Uspon na Radočelo započeli smo oko 9 sati sa polazne tačke iz sela Bzovik (1190m.). Rada Vukosavljević, naš vodič na stazi, predložila je uspon sa ove strane na jedan od vrhova - Crepuljnik (1532m.), gde stižemo posle dva i po sata hoda. Kružnom stazom vraćamo se do raskrsnice, odakle krećemo ka vodopadima reke Izubre (980m.). Pri usponu pogled obuhvata Kopaonik, Željin, Čemerno, a sada sve vreme imamo pogled na selo Devići i veći deo Golije. Predeli su prelepi, još nepokošene livade u punom su cvetu i u stotinu boja. Silazimo ka vodopadima odakle se čuje huk vode, koja sa velike visine kaskadno pada na niži nivo, pa na sledeći, i tako nekoliko desetina metara. Na tim mestima formirale su se uvale, koje narod zbog svog oblika naziva kace, i u njima mala jezerca. Sve je lepo, u prozračnoj šumi ledena voda svetluca i penuša, šteta što nemamo više vremena.
Ali doći ćemo ponovo.
Vraćamo se na polaznu tačku - selo Bzovik. U Rudnom pauza za pivo, a zatim oko 18 i 30 stižemo u manastir Gradac. Manastir je zadužbina kraljice Jelene Anžujske (kasnije monahinje Jelisavete), žene kralja Uroša I, a sagrađen je krajem XIII veka. Kao nacionalni spomenik prvog reda, pod zaštitom je države. Jedna od monahinja nam ukratko govori o istorijatu, arhitekturi, freskama, ruševinama u porti.... Saznajemo da je manastir između ostalog poznat po radionicama za izradu ikonopisa, veza, tkanju... Sve nam je predočeno lepo, tečno, jasno, bez ijedne suvišne reči. Nakon obilaska manastirskog kompleksa sledi iznenađenje koje ćemo dugo pamtiti. Sestrinstvo manastira sa svojim duhovnikom, ocem Vitalijem (našim nekadašnjim sugrađaninom), pripremilo je za nas ručak, koji nam je još više prijao zahvaljujući njihovoj iskrenoj ljubaznosti i osmehu koji se lako ne zaboravlja. Ispraćaju nas do autobusa, i ako smo izašli sa bar malo više dobrote u sebi nego što smo je imali pre samo sat vremena, njihova je zasluga.
U Čačak stižemo po planu, oko 22 sata. Danas smo prešli 20 kilometara uz ukupan uspon oko 700 metara. Učestvovalo je po četvoro planinara iz Kraljeva i Gornjeg Milanovca i 19 planinara iz Čačka. Na kraju, posebna zahvalnost našoj Radi na predlogu staze, trudu i stpljenju.
Miroslav Bogdanović