
Vodič Jugo je ovu stazu savesno već prošao u januaru ove godine. Tako imamo sigurnost da neće biti lutanja. Sa njim smo i mi: Marija L, Cica, Sanja R, Slađana P, Ljilja T, Anka S, Biljana P, Vuk, Aco T, Miroslav I, Dragan Ć i ja. Vedro nebo obećava lep dan.
Iz Čačka krećemo u 6 h preko Mrčajevaca, Knića, Kragujevca i Batočine. Put suv, ali Knićko jezero još uvek potpuno zaleđeno. Uz put posmatramo mnogobrojne telekomunikacione antene. Niču i tamo gde nema brda.
Od autoputa do Svilajnca je malo kilometara i zanimljivo je jedino prelaženje preko uskog metalnog zajedničkog mosta za voz i drumska vozila. V. Morava široka, pa most dugačak. Tamo iza njega puši se Termoelektrana Svilajnac smanjujući gomilu takozvanog crnog zlata. Pauza za kafu uobičajena za ovako duga putovanja je u nekoj lovačkoj kafani u Svilajncu. A tu na ulazu u grad smo prošli „Roštilj ŽAR“, restoran u kome smo već bili po povratku sa Vita Bukve. Na izlazu iz grada mesto Lukovica, a malo dalje skrećemo levo prema mestu Bobovo. Prolazimo brežuljkaste predele pa smo uskoro u Dubnici. Izlazimo na zaravan, vozimo se vencem. Okolo su polja, voćnjaci, šumarci, bogata sela, ona sa velikim gastarbajterskim kućama, ali ima i puno onih domaćih iz kojih se diže dim. Slede Burovac, Tabanovac, pa prelazimo rečicu Busur. Tamo preko polja su Vukan, levo, a desno Ježevac. Između njih je Mlava sa njenom klisurom i manastirom Gornjak. Jedno od tih velikih sela je i Veliko Laole. Prolazimo i sledeće, Šetonje, pa izlazimo na glavni put Petrovac - Žagubica. Tamo negde na ulazu u kanjon su sa leve strane u stenama Vukana ostaci manastira Blagoveštenje. Tu u blizini je i česma „Četiri lule“, kao i početak markirane staze za Vukan. Mlava na jednu, mi na drugu stranu i tako stigosmo do manastira Gornjak. Tu nam počinje pešačenje pored delimično zaleđene Mlave, čijom levom stranom krećemo gore ka vrhu u 9.45. U blizini je obeleženo izletište Čvarinac sa njegovom česmom, a mi ga napuštamo odlazeći ka našem cilju. Staza markirana, malo snega, sunce prija. Krećemo se kroz visoku bukovu šumu. Povremeni nameti traže dodatnu energiju. Neko je ipak prolazio pa je nešto lakše nego da smo prvi. Posle bukovine izlazimo na kameniti prostor sa niskim žbunjem. Prosto smo se zaželeli promene, u bukovoj šumi od niskog rastinja bilo je najviše zove. Ali gore na kamenitom prostoru je više nameta pa povremeno tonemo. Sam vrh je kamenit i obeležen sa natpisom imena i visine. Ispred nas je otvoren prostor, dole su polja, sela, saobraćajnice, banja Ždrelo, prostor iz koga smo došli. Iza nas su planine, na mnogima od njih smo već bili. Stigli smo tačno u 12 h. Sledi slikanje, ručak pa nazad ali na suprotnu stranu od Gornjaka. Sa ove druge strane prvo kameniti teren sa niskim rastinjem, a onda povremene borove i hrastove šumice. Malo su veći nameti pa tonemo i ponekad padamo. Dole nas čeka ravnica sa malo blata. Stigosmo i do minibusa u 15.30 posle pređenih 10700 m, pa njim do banje. A banja sa toplom vodom, rekoše oko 40 stepeni na izlazu. Neko napolju , neko unutra , svi zadovoljni provedosmo ovde naredna dva sata pa posle spremanja i pića u restoranu, krenusmo kući i stigosmo istim putem kojim smo došli nešto posle 21 h. Utiske ćemo prenositi i povećati posetu banji ako to ljudima nije skupo (500 din. dnevno). Idite u banju dok ne morate, lepše je. Voda neprekidno izlazi iz zemlje a vi možeta uću u bazene svakim danom od 9 do 22 h. Nas je to zadovoljstvo koštalo po 300 dinara pošto nas je bilo više od 10.
Bato Radovanović